GIBONNI GOVORI O SVOJOJ GLAZBI
Bijes više nije u meni
* Britney Spears je zvijezda, ali pokazalo se da nekoliko desetaka tisuća ljudi shvaća ono čime se bavim. Tako je prošao i album "Mirakul"
* Ako si iskren, teško je biti heavymetalac sa pedeset godina ili punker sa šezdeset, osim ako niste pod utjecajem ljepila
    - Ima li tu negdje nešto za jelo? - upitao me Gibonni u subotnje poslijepodne, prije puta na koncert u Daruvar. Otišli smo na ćevape.
    - Kad se svira i putuje, nema nikoga tko će paziti na moju prehranu - kaže Gibonni, ostavljajući dojam kako mašinerija oko najuspješnijeg pjevača u Hrvatskoj od njega nije stvorila razmaženu zvijezdu, a tu tezu potvrdio je i pričama kako se, osim za sebe, brine i o članovima benda. Primjerice, kad na vrijeme treba krenuti na put, on je taj koji po hotelskim sobama budi dečke iz benda. Ipak, kad je tražio račun za ćevape i pepsi, konobarica je rekla kako Gibonnijevom prisutnošću oduševljeni gazda - časti. Ipak je zvijezda. Sutrašnji koncert u Opatiji s glazbenim veteranima poput Manu Katchea, Pina Palladina i Vlatka Stefanovskog o tome svjedoči na višim razinama.
    Danas je održana Gay Pride parada. Jeste li im pružili potporu, odnosno kakav je vaš stav o tome?
    - Jutro sam iskoristio za spavanje. Općenito sam ideološki tolerantan, ali očito ne u praksi. Rođen sam u Splitu i bez obzira na to što je zadržao osobine maloga sredozemnog mjesta, to je velik grad na ulicama kojeg sam naučio kako stvari stoje, a to je da svi ne dijele ista razmišljanja, da svi nemaju iste sklonosti. Grad te nauči na mase, na različitosti, na toleranciju. Nemam nikakvih problema s tim što je održana ta parada. Nikome ne sudim, ali nisam bio tamo.

Nesporazum s Melodijama Jadrana
     Nema vas na paradi, nema vas na Melodijama hrvatskog Jadrana. Tamo su vas ipak očekivali?
    - Moj su nastup najavljivali, ali na festivale više ne idem. U medijima je sve to malo napuhano kao neki sukob, ali Zdenko Runjić i ja uvijek smo se dobro slagali.
    Znači nitko nikoga nije "zeznuo"?
    - U jednom trenutku osjetio sam da volim pjevati pred ljudima, ali ne volim one trenutke prebrojavanja glasova. Samo načelo festivala čini mi se nelogičnim i zato se nisam pojavio tamo. Moram priznati da sam se u vrijeme nastupa na festivalima dobro osjećao kad bi mi javili da sam prvi, drugi ili treći... ali mi se razmišljanje otad promijenilo. Mislim da glazba nije ATP turnir. Volim pjevati i pritom uživati, a ne pjevati zato da bi se poslije prebrojavali glasovi. Opet naglašavam da sam kad je riječ o tome možda i licemjeran jer da me pozovu na festival u San Remu, odazvao bih se. Bez obzira na to što je načelo isto, bio bi mi gušt vidjeti što se tamo događa.
    U Opatiji ćete nastupiti s cijenjenim glazbenicima koji su gostovali na vašem albumu kao što su Manu Katche, Vlatko Stefanovski, Geoffrey Oryema. Približite nam organizacijsku zahtjevnost takva koncerta.

    - Još smo prošle godine počeli dogovarati termine, vagali smo kad je tko slobodan i bilo je pitanje hoće li uopće biti moguće da se na ovom zemljopisnom položaju ikad sastanemo. Puno se toga moralo poklopiti.
    Bio je najavljen i Pino Palladino, no u posljednji je čas morao otkazati kako bi se priključio turneji grupe The Who čiji je basist John Entwistle iznenada preminuo. Kako to komentirate, odnosno tko će ga zamijeniti?
    - Žao mi je što neće svirati s nama, ali razlog njegova nedolaska opravdan je i častan. Bas će svirati Marko Reljanović koji inače svira na mojim koncertima. Nema lak zadatak, ali borit će se.
    Je li koncert u Opatiji jedinstvena prilika da se vidi i čuje ova postava glazbenika?
    - U nekoliko godina usviravanja i prepoznavanja s bendom koji sam sastavio od naših glazbenika uspio sam postići željenu kemiju. Ako se neka pjesma nauči svirati, nije kraj priče. Ostao sam u fazi eksperimenta, otvaram mjesta improvizaciji. To se u pop-glazbi obično ne događa, ali u izvođenje ulažem puno energije i svaki glazbenik daje novu dimenziju.
    Znači, možemo zaključiti da je svaki vaš koncert jedinstven pa tako i ovaj?
    - Tako je. Meni je svaki koncert pustolovina, a kad se nanižu jedan za drugim, onda nestaje pustolovine, sve se pretvara u rutinu. Taj stav smanjuje moju novčanu dobit, ali za dobre koncerte to se mora napraviti. Teško mi je povjerovati da netko na godinu može imati 250 dobrih, inspiriranih koncerata na kojima se vjeruje u ono što se pjeva. Česte promjene raspoloženja iz pjesme u pjesmu vrlo su zahtjevne.
    Kakav ste repertoar složili za Opatiju?
    - Naglasak je na posljednja dva albuma.

Pozivi iz inozemstva
     Kakva je prodaja "Mirakula" u usporedbi s prodajom rekordnog "Judi, zviri, beštimije"?
    - "Mirakul" ga je stigao. Mislio sam da su "Judi, zviri, beštimije" incident, da je takav uspjeh nelogičan. Pjesme i rock-gitarist zvijezde su na tom albumu, što je suprotno vremenu u kojem živimo. Britney Spears je zvijezda, ali pokazalo se da nekoliko desetaka tisuća ljudi shvaća ono čime se bavim. Tako je prošao i "Mirakul".
    Je li ostvarena globalna distribucija "Mirakula"? Kako se prodaje vani i ima li ponuda za koncerte izvan regije?
    - Ide potiho. Ponuda za koncerte ima, ali zasad ne želim ništa najavljivati jer nikad se ne zna...
    Ne osjećate li se ovdje skučeno? Što se poslije koncerta u Opatiji može nazvati korakom dalje, kako napredovati unutar granica?
    - Moja je polazišna točka stvaranje glazbe. Četiri su mi zida dovoljna za stvaranje glazbe, za ispunjenje sebe. Srećom, mene je publika prepoznala i ispunio sam svoje razloge za bavljenje glazbom. Moja je ljubav moj posao, što je velik dar. Presretan sam. Moje poteze i sreću ostvarenim neki tumače nedostatkom ambicija, ali uistinu sam sretan i kad sviram u Daruvaru, i kad sviram u Splitu. Ne povlačim razlike, recimo, između Opatije i Pariza. Nema podcjenjivanja.
    Teško je izbrojiti sve Porine koje ste dobili. Koliko vam on znači, odnosno raduje li vas više Porin ili to što cijenjeni glazbenici rado pristaju svirati s vama?
    - Kako u kojoj fazi. Upravo su se strani glazbenici s "Mirakula" veselili što je nagrađen sa osam Porina, odnosno osam hrvatskih Grammyja. Svagdje u svijetu glazbena je nagrada važna. Činjenica je da smo mala zemlja, da svatko ima nekoga svoga u ambulanti, policiji... Kad primim nagradu, imam osjećaj kao da su moji glasali za mene. Mislim da je to iskreno jer se glasa u anonimnosti. I sam znam koliko sam puta u svojoj anonimnosti zbog svojih ideja zaokružio Rundeka, Vještice, a uopće ih ne poznajem. Te nagrade jednostavno su odraz trenutačnog raspoloženja.
Jurica HEIDL

MANU KATCHE, GIBONNIJEV BUBNJAR KOJI JE SURAĐIVAO SA STINGOM, PETEROM GABRIELOM I DRUGIM SVJETSKIM GLAZBENICIMA
Nikad nisam bio plaćenik
* Ljudi su za mene skloni reći: Uspio je jer su mu pomogli Sting i Peter Gabriel. Ali, zasluga ima i moje sviranje koje se temelji na instinktu. Bitno je vjerovati svom instinktu, a ako imate sreće i ako ste miljenik sudbine, srest ćete prave ljude u pravo vrijene
    Manua Katchea prvi sam put susreo tijekom snimanja Gibonnijeva albuma "Mirakul" u ljubljanskim tonskim studijima. Doimao se povučenim i promišljenim sugovornikom, no na drugom susretu, u opuštenijem ugođaju opatijskih priprema za nastup na ljetnoj pozornici, Katche je bio mnogo ekstrovertiraniji pa mi je pričao i o svom obiteljskom životu sa četirima kćerima - u rasponu od dvije i pol do dvanaest godina - iz dvaju brakova. Uživanje u ponudi lovranskih restauracija često su prekidali pozivi na mobitel i odulji, prisni razgovori na francuskom.
    Pri kraju druženja Katche mi je priznao kako brojnost njegovih nasljednica djelomice uvjetuje i njegovu visoku produktivnost, a službeni dio razgovora otpočeli smo neizbježnim pitanjem o početku glazbeničke karijere.
    - Rodio sam se 1958. u Francuskoj. Klavir sam počeo svirati u sedmoj godini, a udaraljke u četrnaestoj. Poslije sam, u skladu s glazbom toga doba, prešao za bubnjeve. Budući da sam mogao "čitati" glazbu, vrlo brzo počeo sam raditi kao session glazbenik i otišao sam živjeti u Pariz. Upoznao sam dosta jazz-glazbenika, među ostalima i Tana Marie, no uvijek sam svirao s onima koji su mi se sviđali i nikad nisam bio prisiljen svirati samo zbog novca.

    Koliko vam je tad bilo godina?
    - Devetnaest. I dalje sam studirao glazbu, no uzdržavao sam se od snimanja ploča.
    Što je bilo odlučujuće da se posvetite glazbi?
    - Kad sam prvi put na televiziji vidio Milesa Davisa. Oduševio sam se i shvatio da je to ono čime se želim baviti. Ne da sviram jazz, prije svega mi se sviđao takav pristup glazbi. Osnovao sam vlastitu grupu u Francuskoj, pisao sam glazbu za kazalište i film, no 1986. odlučio sam otići u New York provjeriti što se tamo događa i vidjeti mogu li se održati u takvoj konkurenciji. Nedugo nakon toga nazvao me je Peter Gabriel i pozvao da se priključim snimanju njegova novog albuma "So" u Bathu, u Engleskoj. Producent je bio Daniel Lanois, a nakon toga krenuli smo na svjetsku turneju pod pokroviteljstvom Amnesty Internationala. Bila su uključena velika imena poput Stinga i Milesa Davisa, a zahvaljujući statusu Gabrielova bubnjara, upoznao sam ih i dobio niz ponuda za suradnju. Prva je bila od Daniela Lanoisa...
    Dakle, suradnja s Peterom Gabrielom osigurala vam je slobodu?
    - Zahvaljujući suradnji s Gabrielom, stekao sam samopouzdanje, uvjerio sam se da mogu ostvariti ono što sam prije samo naslućivao. Ljudi su za mene skloni reći: Uspio je jer su mu pomogli Sting i Peter Gabriel. Istina je da su oni bitno utjecali na moju karijeru, ali zasluga ima i moje sviranje koje se temelji na instinktu. Bitno je vjerovati svom instinktu, a ako imate sreće i ako ste miljenik sudbine, srest ćete prave ljude u pravo vrijeme.
    Gabriel i David Byrne vjerojatno su najzaslužniji što se rock-glazba otvorila utjecajima etničke glazbe.
    - Oni su vizionari, dragocjene i rijetke osobe. Neki klasični glazbenici poput Mozarta također su bili vizionari, no mnogo je teže biti vizionar u okviru rock-industrije. Zbog toga Gabriel rjeđe snima albume jer na njima prikazuje promjene u svojim razmišljanjima i osjećajima kao što i mijenja način rada i snimanja. Nemoguće je tako svake godine snimiti novi album.
    Djelovali ste ne samo u različitim glazbenim stilovima nego i u različitim kulturnim okružjima. U SAD-u, Francuskoj, Engleskoj...
    - ...Njemačkoj, Italiji, a evo sad i u Hrvatskoj. Tako sam želio upoznati ljude i njihovu kulturu kroz glazbu.
    Hoće li se nastaviti suradnja s Gibonnijem?
    - Sastali smo se da snimimo ploču, a nakon toga počeli smo i zajedno svirati. Uvjeren sam da ćemo i dalje surađivati. Razlog nije to što držim da mi je bitno biti prisutan na hrvatskoj glazbenoj sceni nego to što mi se Gibonni sviđa i kao čovjek i kao umjetnik.
Darko Glavan